Nautika • meteorologija, vjetrovi na Jadranu

Zračna strujanja

Sunce nejednoliko zagrijava površinu Zemlje (više zagrijava područja bliža ekvatoru, a manje područja bliža polovima). Iznad površine koja je više zagrijana, više se zagrijava i zrak iznad nje. Zagrijani zrak je rijeđi i uzdiže se uvis, te je njegov pritisak niži. Zrak iz područja višeg pritiska struji prema području nižeg pritiska, čime se stvara vjetar. Rotacija Zemlje dodatno utječe na smjer puhanja vjetra.

Standardni pritisak (tlak) zraka na zemljopisnoj širini 45° i pri temperaturi od 15°C iznosi 1013 hPa (hektopaskala). Područja istog tlaka zraka na meteorološkim kartama povezana su linijama koje se zovu izobare. Tamo gdje su izobare gušće veći je gradijent atmosferskog tlaka, a kao posljedica toga na tim mjestima puše i jači vjetar. S druge strane, područja ujednačenog tlaka zraka karakteriziraju laganiji vjetrovi (takav je slučaj na području Jadrana na prikazanoj meteorološkoj karti). Atmosferski tlak se mjeri barometrom, a za predviđanje vremena posebno je važna brzina promjene tlaka. Naglo opadanje tlaka označava približavanje ciklone, područja niskog tlaka koje donosi pogoršanje vremena. Na Jadranu, kao i drugdje na sjevernoj hemisferi, ciklone rotiraju suprotno od smjera kazaljki na satu i dolaze sa zapada. Nizak tlak zraka u središtu ciklone usisava vlažan zrak s morske površine i izdiže ga u visinu, gdje se vlaga kondenzira i stvaraju oblaci, koji potom donose oborine (kiša, snijeg, tuča). Tople i hladne fronte su zamišljene linije u cikonama koje odjeljuju zračne mase različitih karakteristika (topla fronta dosnosi umjerenu kišu a hladna fronta nevremena i obilne oborine). Za razliku od ciklona, anticiklone na sjevernoj hemisferi rotiraju u smjeru kazaljki na satu, te s višim atmosferskim tlakom donose lijepo vrijeme.

Vjetar

Vjetrovi na Jadranu se razlikuju prema smjeru iz kojeg pušu. Glavni vjetrovi Jadrana su bura i jugo. Bura je najčešće vjetar lijepog vremena i visokog atmosferskog tlaka, nagao i mahovit (puše na refule). Puše sa sjeveroistoka. Predznak bure je pojava kapa od bijelih oblaka iznad vrhova primorskih planina (npr. Velebita). Jaka bura stvara kratke i neugodne valove, s kojih otkida morsku pjenu.

Jugo je vjetar koji najčeše dolazi s ciklonom, donosi pogoršanje vremena, oblake i kišu. Puše s jugoistoka. Za razliku od bure, jugo obično do pune snage postepeno jača kroz nekoliko dana, čime pomorcima ostavlja dovoljno vremena da u slučaju potrebe potraže zaklon. Kako jugo puše duž obale Jadrana, može dignuti visoke valove. Jugo ponekad završava posebno jakim lebićem (jugozapadni vjetar).

Zmorac i burin su ljetni povjetarci koji nastaju kao posljedica sunčevog zagrijavanja kopna. Zmorac puše s mora, najčešće sa sjeverozapada (ljetni maestral). Počinje puhati ujutro, jer sunce više grije kopno nego more, te se grije i zrak iznad kopna i uzdiže uvis, a na njegovo mjesto pristiže zrak s mora. Zmorac jača tijekom dana i konačno prestaje puhati pred večer. Noću se kopno hladi, te zrak s kopna struji prema moru. Zato burin najčešće puše sa sjeveroistoka. Počinje puhati nakon zalaska sunca a prestaje pred jutro.

Jako zagrijavanje morske površine ljeti uzrokuje uzdizanje velikih količina vlažnog zraka koji u visinama stvaraju velike crne oblake – kumulonimbuse. Ovi oblaci često u popodnevnim ili večernjim satima donose jake (ali kratke) oluje – ljetne neverine. Dolazak oluje sa zapada redovno najavljuju bljeskanje munja i grmljavina.

Vjetrovi na Jadranu, prema smjeru odakle pušu:

Plima i oseka

Privlačne sile koje nastaju kretanjem Mjeseca oko Zemlje i Zemlje oko Sunca uzrokuju plimu i oseku. U jednom danu se izmijene dvije plime i dvije oseke. Amplituda plima i oseka je na Jadranu mala – od 0,3 do 1 metra, te nema veliko značenje za plovidbu. U nekim svjetskim morima plima i oseka može imati amplitudu i preko 10 metara. U takvim je uvjetima plovidbe potrebno koristiti tablice plime i oseke za pojedino područje, te voditi računa o morskim strujama koje ove plime i oseke uzrokuju. Morska struja u Jadranu teče sjeverozapadno uz istočnu obalu Jadrana te jugoistočno uz zapadnu obalu, i iznosi 0,5 – 1 čvora.